Šetnja kroz strahove – radionica 31.10.2020

Pozivamo vas da na jednodnevnu radionicu „Šetnja kroz strahove“ na kojoj ćemo zaviriti u vlastite strahove kako bismo ih bolje upoznali i razumjeli njihovu funkciju. U mnogim kulturama postoji tradicija suočavanja sa strahovima kroz rituale i igre, primjerice poklade ili Noć vještica, kao i kroz priče, bajke, mitove i u moderno vrijeme, horor filmove. Izlaganje strahu u kontroliranim uvjetima pomaže nam prevladati strah. U psihodrami strahovima pristupamo koristeći kreativne tehnike kako bismo pronašli spontane odgovore na ono što nas inače zastrašuje te tako ograničava i blokira naše reakcije. Radionica će se održati u subotu, 31.10.2020., od 10 do 16 sati na adresi Ozaljska 74, Zagreb.

Voditeljice su Irena Bohač i Maja Pataky, psihodramske praktičarke, apsolventice psihodramske psihoterapije.

Prijave i informacije molimo šaljite na: psihoterapija.group@gmail.com.

Strah je normalna emocija koju svi doživljavamo. Strah definiramo kao intenzivan i neugodan osjećaj u vezi s postojećom ili očekivanom opasnošću. Strah se sastoji od četiri komponente: fiziološke aktivacije, kognitivne interpretacije, facijalne ekspresije i ponašanja. Jedna je od četiri osnovne emocije, uz radost, tugu i ljutnju. Osnovne emocije javljaju se u najranijoj čovjekovoj dobi. Iako spada u neugodne emocije, strah, kao i ostale neugodne emocije ima svoju funkciju te ga ne trebamo i ne možemo negirati. Strah nam može biti saveznik, ali i neprijatelj. Pomaže nam kada se trebamo nositi s opasnim i stresnim situacijama. Strah potiče lučenje hormona adrenalina koji aktivira simpatički dio autonomnog živčanog sustava i omogućuje borbu s opasnošću. Pod utjecajem adrenalina, u tijelu dolazi do promjena koje pomažu prevladati opasnost ili stresnu situaciju. Pojačan rad srca, ubrzano disanje, preusmjeravanje krvi iz utrobe u udove omogućuju brže trčanje i osigurava dodatnu snagu za borbu. Zjenice se šire kako bismo bolje uočili potencijalne izvore opasnosti, znojimo se kako se tijelo ne bi pregrijalo od pojačanog rada. Mentalne funkcije se izoštravaju kako bismo donijeli brže odluke važne za dobru procjenu situacije i opstanak. Nakon što smo (uspješno) pobjegli ili se borili s opaženom prijetnjom, adrenalin se „istrošio“, tijelo se opušta i mi osjećamo olakšanje. Aktivira se parasimpatički autonomni sustav koji nam vraća krv u trbušne organe, što nam omogućuje hranjenje i dobru probavu te mirno spavanje, a sve kako bismo prikupili snagu za nove izazove. Strah nam postaje  “neprijatelj” u trenutku kada je suviše intenzivan, kada ga prečesto doživljavamo i/ili kada brinemo da tjelesni simptomi koji prate svaki strah znače neku opasnost za nas. Problem nastaje kada je razina straha toliko visoka da nas blokira ili zamrzne. Sustavno izbjegavanje suočavanja s potencijalno opasnim situacijama može donijeti privremeno olakšanje, no dugoročno se naša anksioznost učvršćuje. Suočavanje sa strahovima pruža nam priliku da se uvjerimo da smo opasnost precijenili te da smo sposobni nositi se s izazovom. Izbjegavanjem zastrašujućih situacija osiromašujemo svoja životna iskustva, onemogućujemo ostvarenje svojih potencijala, počinjemo osjećati kako gubimo kontrolu nad svojim životom, i u konačnici, umanjujemo svoje samopouzdanje i samopoštovanje. Česti strahovi uključuju strahove od životinja, prirodnih nepogoda, visine, bolesti i zaraze, krvi, javnog nastupa, skučenog prostora, otvorenog prostora, strah od financijske nesigurnosti, nepredvidive budućnosti, straha za dobrobit bližnjih… Čega se vi bojite? Možemo li naučiti nositi se sa strahom i  kako? Napravite prvi korak za sebe i prošećite s nama u susret vlastitim strahovima.