Prvi kongres socijalnih pedagoga Zapadnog Balkana „Sva lica socijalne pedagogije“, 24.- 25.10.2025. – Program Evidence-Based Trauma Stabilization (EBTS): Kratki pregled, implementacija i učinci
Prvi kongres socijalnih pedagoga Zapadnog Balkana „Sva lica socijalne pedagogije“, 24.-
25.10.2025.
Program Evidence-Based Trauma Stabilization (EBTS): Kratki pregled, implementacija i
učinci
Evidence-Based Trauma Stabilization (EBTS) Program: Brief Overview, Implementation, and
Effects
Nikolina Kolić Antolović, prof. soc. pedagog, dječji integrativni psihoterapeut
Centar za psihodramu
nikolina.koliczg@gmail.com
Elizabeta Nemec, mag. paed. soc.
Udruga za zaštitu i promociju mentalnog zdravlja „VIVO“
Ključne riječi: psihodrama, stabilizacija, trauma, privrženost, otpornost
EBTS (Evidence-Based Trauma Stabilization) program je kratkotrajni program koji ponovno
povezuje traumatiziranu djecu s njihovim roditeljima, a time i s njihovim najvažnijim resursom
psihološke otpornosti – privrženošću. Svrha rada je prikazati EBTS program i njegovu
implementaciju u Hrvatskoj, kroz primjer pružanja psihološke podrške djeci i obiteljima u
lokalnoj zajednici Prečko nakon tragičnog događaja u Osnovnoj školi u Prečkom 20. prosinca
2024. godine. Ovaj primjer, prema rezultatima evaluacije korisnosti i navodima roditelja koji
su sudjelovali u programu potvrđuje njegov učinak na stabilizaciju djece i jačanje obitelji te
pokazuju da je EBTS učinkovit i održiv oblik intervencije, primjenjiv u različitim kriznim
situacijama.
Ključne riječi: Psihodrama, Stabilizacija, Trauma, Privrženost, Otpornost
The EBTS (Evidence-Based Trauma Stabilization) program is a short-term program that
reconnects traumatized children with their parents, and thus with their most important
resource of psychological resilience – attachment. The purpose of the paper is to present the
EBTS program and its implementation in Croatia, through the example of providing
psychological support to children and families in the local community of Prečko after the tragic
event at the Prečko Elementary School on December 20, 2024. This example, according to the
results of the evaluation of the benefits and statements of parents who participated in the
program, confirms its effect on stabilizing children and strengthening families and shows that
EBTS is an effective and sustainable form of intervention, applicable in various crisis situations.
Keywords: Psychodrama, Stabilization, Trauma, Attachment, Resilince
UVOD
Program Evidence-Based Trauma Stabilization (EBTS) nastao je 2015. godine kao inovativni
model rada s traumatiziranim obiteljima, posebno onima izložene ratnim, nasilnim ili kriznim
situacijama. Cilj mu je pružiti brzu i učinkovitu podršku djeci i roditeljima koji su prošli kroz
traumatska iskustva, bez potrebe za složenim psihoterapijskim znanjima. Program Evidence-
Based Trauma Stabilization (EBTS) omogućava stabilizaciju emocionalnog funkcioniranja i
poticanje otpornosti putem jednostavnih, ali znanstveno utemeljenih metoda.
Razvoj i širenje programa
Program je prvi put razvijen kao odgovor na potrebe izbjegličkih obitelji i tražitelja azila u
Europi. Od 2017. do 2019. godine implementiran je u Bugarskoj, Njemačkoj i Finskoj uz
financijsku potporu Erasmus+ projekta. Danas se široko primjenjuje u zemljama poput Poljske
i Njemačke, gdje pruža podršku ukrajinskim izbjeglicama, te na kriznim područjima poput
tursko-sirijske granice.
Ciljevi i važnost programa
EBTS je kratkoročni, strukturirani program sastavljen od deset sesija koji pomaže obiteljima u
procesu oporavka od traume. Glavni ciljevi uključuju:
1. Smanjenje simptoma PTSP, anksioznosti i depresije kod djece
2. Obnovu emocionalne povezanosti i sigurnosti unutar obitelji
3. Jačanje kapaciteta roditelja za prepoznavanje i adekvatnu reakciju na djetetove
emocionalne potrebe
4. Promicanje otpornosti i dugoročne prilagodbe obitelji
Posebnost EBTS-a leži u njegovoj pristupačnosti i fleksibilnosti. Program može provoditi širok
spektar stručnjaka (učitelji, socijalni radnici, pedagozi) nakon licenciranja, jer ne zahtijeva
psihoterapijsku edukaciju. Time se omogućava veći doseg i dostupnost pomoći u zajednicama
pogođenima traumom.
Metodologija i ključne komponente
EBTS se temelji na kombinaciji psiho-edukacije i strukturirane igre, koristeći „jezik djece“ – igru
kao prirodan način izražavanja emocija. Tijekom programa roditelji i djeca sudjeluju u
aktivnostima igranja s djecom, koje potiču osjećaj sigurnosti, bliskosti i zajedništva, čime se
obnavlja narušena privrženost i potiče emocionalni oporavak.
Ključna komponenta je psiho-edukacija roditelja, gdje uče o reakcijama na traumu,
prepoznavanju simptoma kod djece te tehnikama smirivanja i prizemljenja. Aktivnosti su
ritualizirane i strukturirane, a kroz zajedničko iskustvo razvijaju se novi obrasci ponašanja i
povjerenja. Program je prilagodljiv kulturnim kontekstima i temelji se na univerzalnim ljudskim
potrebama za sigurnošću, povezanošću i igrom.
Implementacija u Hrvatskoj – primjer pružanja psihološke podrške djeci i obiteljima putem
EBTS programa u lokalnoj zajednici Prečko
Nakon tragičnog događaja u Osnovnoj školi u Prečkom 20. prosinca 2024. volonteri- licencirani
provoditelji EBTS programa Udruge za zaštitu i promociju mentalnog zdravlja „VIVO“ i Centra
za psihodramu te lokalna zajednica i Župa Presvetog Trojstva Zagreb – Prečko volonterski su
organizirali pružanje psihološke podrške djeci i obiteljima pogođenima tim traumatskim
iskustvom. Od siječnja do ožujka 2025. godine provedeno je sedam grupa EBTS programa s 19
djece i 19 roditelja koji su se dobrovoljno prijavili za sudjelovanje u programu, pod vodstvom
licenciranih volontera – stručnjaka s iskustvom u radu s djecom i obiteljima.
Reakcije djece i učinci intervencije
Primijenjen je anonimni evaluacijski upitnik u dvije točke mjerenja zadovoljstva polaznika
programa- roditelja. Prvi nakon završetka psiho-edukativnih sesija i drugi po završetku
provedbe programa. Od reakcija djece nakon traumatičnog događaja, roditelji su najviše
izvijestili o: tuzi (prisutno kod sve djece), zabrinutosti (89.5%), plašljivosti (84%), napetosti
(79%), zabrinutosti za druge (74%) i agresiji (74%). Kod više od 50% djece bile su prisutne,
prema navodima roditelja: reakcije trzaji na zvukove, izbjegavanje mjesta, djelovanje odsutno,
gubitak interesa te teškoće koncentracije. Kod nekolicine djece: plašljivost, trzaji na zvukove,
teškoća koncentracije, a zabrinutost za druge u razdoblju nakon traumatičnog događaja bili
svakodnevni simptom. U opisu reakcija roditelji su najizraženije opisivali učestalu
prestrašenost i zabrinutost djece što je često bilo povezano i sa strahom da ostanu sami ili idu
sami negdje, te su zbog toga i spavali s roditeljima. Navode i razdoblje
„smrznutosti“. Nekolicina je spomenula i strah od muškaraca, pogotovo viših i u crnome.
Rezultati evaluacije
Nakon završetka programa, kao najvažnije trenutke programa roditelji su uglavnom pisali o
trenucima igre s djecom. Istaknuli su da su ponosni što su se uspjeli opustiti i igrati, kao i ponos
na samo opuštanje i povezivanje s djecom te ponos na osobnu promjenu na bolje. Roditelji su
izrazili visoko zadovoljstvo i osjećaj koristi programa, s prosječnom ocjenom od 4.9 od 5 za
atmosferu i ukupni dojam. Ocijenili su da im je program pomogao u prilagodbi (M=4.5), da su
njihova djeca postala hrabrija (M=4.5) te da su osjećali veću povezanost s djecom (M=4.6).
Najvrijednije aspekti programa za njih su bili edukacija o traumi, dublje povezivanje s djecom
kroz igru, alati za regulaciju emocija (disanje, prizemljenje) i iskustvo zajedništva. Svi roditelji
su istaknuli da bi preporučili program drugima, uz prijedlog da traje dulje i da uključi više
individualnih razgovora. Roditelji su pokazali visoko slaganje (M=4.8, SD=0.49) da razumiju
zašto su korištene pojedine aktivnosti te da su i oni i dijete rado dolazili (M=4.8, SD=0.36).
ZAKLJUČAK
EBTS je znanstveno utemeljen, pristupačan model podrške obiteljima pogođenima traumom.
Njegova snaga leži u jednostavnosti, strukturiranosti i univerzalnosti – igri kao putu za
zadovoljavanje osnovnih potreba djece i roditelja, promoviranjem sigurnosti, samoefikasnosti,
poštovanja i radosti.
Primjer volonterske provedbe s ciljem pružanja psihološke podrške djeci i obiteljima
pogođenima traumatskim iskustvom u lokalnoj zajednici u Prečkom potvrđuje njegov učinak
na stabilizaciju djece i jačanje obitelji te zajednice. Rezultati evaluacija i navodi roditelja
pokazuju da je EBTS učinkovit i održiv oblik intervencije, primjenjiv u različitim kriznim
situacijama, od izbjegličkih kampova do lokalnih kriznih situacija.
Kroz ovaj projekt volonterskog doprinosa članova neprofitnih organizacija i članova lokalne
zajednice Prečko pokazuje se da solidarnost, stručnost i volonterstvo mogu imati značajan
utjecaj na oporavak i psihološku otpornost djece i obitelji te cjelokupne lokalne zajednice i
društva u cjelini. EBTS se time potvrđuje kao vrijedan model koji povezuje znanost, praksu i
ljudskost – osnažujući pojedince i zajednice da nakon traume ponovno pronađu mir, sigurnost
i nadu.